Srijedu podvečer, 1. septembra se je iz Celja s hrvatskoga shodišća piše vrnula bečka grupa hodočasnikov. U organizaciji Štefana Novaka su prilikom ovoga „jubilarnoga“ pišačenja u većoj grupi piše došli opet i najzad u Beč, točnije u Perchtoldsdorf, odakle su po jur uhodanom običaju i krenuli četvrtak rano jutro, 26. augusta. Prilikom njevoga povratka su ih dočekali srijedu navečer, 1. septembra u društveni prostrija u Hrvatskom centru u bečkoj Schwindgasse, kade „Celjanska braća“ takorekuć ima svoje sidišće. Kako je rekao Štefan Novak, do sada su 62 osobe ponekad ili redovito s ovom grupom išle piše iz Beča u Celje. On je bio jedini, ki je išao svih 25 puti.
Prilikom povratka hodočasnikov u Beč im se je predsjednik Hrvatskoga centra i HGKD-a, mag. Tibor Jugović zahvalio „na ustrajnosti i na jačanju hrvatske vjerske zajednice u Beču“. Pri tom je posebno istaknuo Štefana Novaka, ki je 1986. ljeta po prvi put počeo piše peljati grupu hrvatskih hodočasnikov na veliko hrvatsko marijansko shodišće u štajersko Celje, i ki je iz toga napravio tradiciju. U medjuvrimenu je to sve atraktivnije ne samo za Hrvate i Hrvatice iz Beča, nego se priključuju sve već i Hrvati iz Gradišća, a s njimi skupa u Celje piše hodočastu i simpatizeri hrvatske zajednice u Beču. Od lani je to na primjer kotarska predstojnica 4. Bečkoga kotara, Susanne Reichard. To je dodatni znak za to, kako je Hrvatski centar skupa s ostalimi hrvatskimi društvi, podružnicami i sekcijami jur duga ljeta i desetljeća sustavni dio kulturnoga i društvenoga života kotara Wieden.
Bilo je to u medjuvrimeni davnoga 1986. ljeta, kada je tadašnji predsjednik Hrvatskoga gradišćanskoga kulturnoga društva u Beču (HGKD), Demetar Karall, nagovarao a konačno i uvjerio rodjenoga Cindrofca Štefana Novaka, da pelja hrvatsku grupu iz Beča na ovo tradicionalno i najveće hrvatsko shodišće u Austriji, „Velikoj majki“ i slavenskoga naroda (Magna mater gentium slavorum) u štajersko Celje. Iz ove grupe pišakov se je pak rodila jezgra pred svim mladjih ljudi, ki danas sačinjavju gradišćanskohrvatsku vjersku zajednicu u Beču i ka se pod interno naziva „Celjanska braća“ u Beču angažira i u drugi vjerski i crikveni posli tijekom ljeta, tako na priliku i za tradicionalno marijansko shodišće krajem miseca maja pri kapeli »Marija u zelenom« u Bečkom Prateru.
Vrhunac u djelovanju ove „Celjanske braće“ je sigurno bilo gostovanje kipa »Putujuće Celjanske Marije« po prvi put uopće u Beču 2003./04. ljeta i kad je ova štatua od driva bivala na posebnom mjestu u društevni prostorija u Schwindgasse, ke su pak jedno ljeto dugo bile na samo svitovni nego i vjerski centar Hrvatov u Beču, ne samo centar za kulturne i zabavne priredbe, nego ujedno i hodočasno mjesto, crikva i vjerski centar kako za Hrvate i Hrvatice u Beču tako i za vjernike iz brojnih far Gradišća a takaj i iz susjedne Slovačke i Ugarske a po prvi put i južne Moravske. U aprilu 2004. ljeta je pak povodom gostovanja „hrvatske“ kopije ovoga milosnoga kipa Blažene Divice Marije bila i hrvatska sv. maša u Štefanskoj katerdali u centru grada Beč a polag procjene samoga bečkoga nadbiškupa kardinala Christopha Schönborna, ki je na hrvatskom jeziku predvodio ovu sv. mašu skupa s nažalost jur pokojnim p. dr. Augustinom Blazovićem i sada dezigniranim novim biškupom Dijeceze Željezno, Egidijem Živkovićem, bilo je daleko prik 3000 ljudi na ovoj maši. Vjerniki su se uz organizaciju posebnoga odbora unutar Hrvatskoga centra dovezli i iz Gradišća, Slovačke i Ugarske — a naravno i Hrvatske. Uza to je u Štefanskoj crikvi uz druge zbore vokalno nastupio i Ansambl narodnih plesov i pjesam Hrvatske LADO.
Ova hrvatska vjerska zajednica u Beču, ku sada po nalogu Dijeceze Željezno duhovnički i dušobrižnički podvara kan. mons. Tome Krojer — inače farnik u sjeverogradišćanskom Cindrofu i Klimpuhu — nastoja i na tom, da bi se ova hrvatska zajednica u Beču podigla u rang fare s hrvatskim vikarijatom (farskim savjetom), da bi i strukturalno još bolje funkcionirala, a mogla bi biti npr. i dio, ekspozitura Hrvatskoga dekanata u Gradišću.
O tom i o drugi još otvoreni pitanji ćedu odgovorni u Hrvatskom centru u dogledno vrime pokusiti stupiti u razgovor s novim biškup dr. Egidijem Živkovićem — a u ovom bi moglo biti na korist i dobra veza novoga djecezanskoga biškupa Gradišća bečkomu natpastiru kardinalu Schönbornu, da bi se našlo odgovorajuće i pametno rješenje za ovu (gradišćansko)hrvatsku vjersku zajednicu u Beču, ne na zadnje i na temelju 400 ljet stare autohtonosti, starosjedilačtva Hrvatov u Beču — piše u izjavi Hrvatskoga centra.
|
